Neizostavna izostavljena scena iz Biblije:
U savjetovalištu za planiranje obitelji u Nazaretu, sjedi mladi, friško zaručeni, par. Ona, Marija, zabrinuta, a on, Josip, nervozan.
- Ne sviđa mi se ovo Josipe.
- A meni se sviđa, ha Marija? Je l' se meni sviđa da mi zaručnica nosi dijete koje nije moje? I to ista ona "svetica od zaručnice" koja meni nikad nije htjela dat, jer se ona čuva za brak...
- A Josipe, misliš ti da sam ja nekom dala? Ili dopustila da mi to napravi?
- Pa nisi se ni opirala!
- Nisam ništa ni osjetila!
- Aha, poševila si se s Bogom i nisi ništa osjetila? Šta, Bog nije obdaren?!
- Josipe, to nije bilo tako... NIje bilo nikakvog seksa. Ja sam i dalje djevica! To začeće je bilo po duhu svetom.
- A, to se tako sad zove: "Po duhu svetom"...
- Baš si težak čovjek.
- Ma bogati? A ti si laka ženska!
- Josipe!
- Oprosti... Ja... Jednostavno... Uf...
- A što radimo uopće ovdje?
- Došli smo razgovarat sa ljudima koji će znat što sad.
- Meni je rečeno dobro što ćemo, ne znam što si ti to sebi zamislio.
- E, pa ja neću odgajat kopile!
- On je Sin Božji, kako možeš takvo što reći?
- Ma da je triput to, on nije moj. I on je kopile.
- I što bi ja sad trebala napraviti?
- Pa. prije svega porazgovarati s njima Marija, a dalje ćemo vidjeti.
- Ja želim ovo dijete Josipe.
- Ja ga ne želim.
- Ja ne idem na pobačaj.
- E vidjet ćemo onda tko će tebe, sa trbuhom do zuba, uzeti pod krov. Ja sigurno neću. A znaš kakvi su ljudi u našem kraju. Bit ćeš sretna ako budu samo pljuvačku bacali na tebe dok prolaziš. Jer ako se maše kamena...
- Kako možeš biti tako bezosjećajan!
- Nisam ja bezosjećajan, već realan.

Galama je ustupila mjesto kratkotrajnoj tišini koju je blagim glasom prekinuo prekrasan plavokosi mladić koji se pojavio niotkuda:
- Mir vama!
- Koji si sad pak ti?
- Ja sam anđeo Mihael.
- Zar nisi ti Marija spomenula nekog Gabrijela?
- Jesam, on mi je saopćio radosnu vijest.
- Radosnu kako za koga Marija!
- Josipe iz Nazareta.
- Da, Mihaele? Imaš ti kakvu radosnu vijest za mene?
- Malo si zabrinuo ekipu iz Raja sa svojom zamisli o pobačaju.
- Da, i?
- Pa, htjeli bismo se nekako nagoditi s tobom.
- Što nudite?
- Što ti treba?
- Posao... To mi treba.
- Evo, nudimo ekskluzivni ugovor za izradu stolova za lanac brze hrane: "Kod sitničavog Židova".
- Nije loše. Još nešto?
- Nudimo i status sveca nakon tvoje smrti.
- Opa... Pa baš lijepo... Hoću biti zaštitnik nečega ili nekoga?
- Pa, evo nudimo da budeš zaštitnik jedne male, ali bahate države, koja će nastat za jedno 1990 godina.
- Sve je to dobro... Ali opet... Ne znam kako ću ga moći gledat cijeli život i znati da nije moj.
- Nećeš morati Josipe. Shvati, ne moraš ti napraviti pobačaj nad njim dok je čedo u utrobi. Za 33 godine, cijeli njegov narod će izvršit pobačaj nad njim i razapeti ga.
- I njegov Otac zna da će mu Sin to sve proživjeti... I ništa neće poduzeti?
- Ne.
- A ja sam mislio kako ja imam groznog oca.
- Misliš da je to grozno? Vidiš, tvoje nahoče će biti velik i dobar čovjek, sa predivnom porukom koju će nositelji njegovog Kraljevstva Božjeg na zemlji zlorabiti i iskvariti u idućih par tisuća godina. Bogatiti će se, ubijati, mučiti i silovati u njegovo ime. Možeš si misliti kako je tek živjeti s tim?
- Da, uistinu. Već mi je žao malog... Hvala ti Mihaele.
- Nema na čemu. Zbogom Marija i Josipe!
- Zbogom!
- I je l' sad možemo kući Josipe?
- Da, Marija. Idemo. Nego, jesi razmišljala kako ćeš ga nazvat?
- Već su mi rekli kako.
- O jebemti, hoću ja išta ovdje odlučivati?