Jedan mi je jumbo plakat ovog ljeta u Beču zapeo za oko. Čovjek, koji predstavlja jedan austrijski lanac trgovina sa elektronikom, nokautira drugog koji predstavlja konkurentski lanac, a sa strane vrišti golemi natpis kako u jeftinoći gaze konkurenciju. Bio sam impresioniran, jer sam znao da kod nas u Hrvatskoj takve negativističke propagande nema i zakonom je zabranjena. Kod njih je od prije par godina legalizirana. Par dana nakon plakata pojavila se pjesmica na radiju kojom konkurencija uzvraća udarac.

Kad se sjetim toga jasno mi je zašto je HDZ pobijedio - ima propagandnu mašineriju uvezenu iz zemalja gdje je negativna kampanja stara praksa. I HDZ ju je maksimalno iskoristio - sustavno blateći konkurenciju, prišivajući joj etikete koje nemaju veze s njom i u konačnici lažući o svojim dostignućima.
E, sad, možemo mi teoretizirat o moralnoj upitnost takve kampanje i stranke, no budimo realni - političke stranke nisu baš plodno tlo za moral i griješi svatko tko ga tamo pokuša pronaći. Pogotovo griješe mlade demokracije i narodi koji joj se tek uče, jer očekuju nekakav moral i nekakva uvjerenja od stranaka kojima daju glas. I dok onog prvog nikad nije bilo u politici, ono drugo je izumrlo evolucijom stranaka u poduzeća koja svoj program prodaju na tržištu u kojem je papirnato platežno sredstvo glasački listić. Svi ti programi, obećanja, niske nacionalističke i socijalističke strasti - sve je to marketinški izvrsno prenapuhana roba iz Kine, da se tako slikovito izrazim.
Npr. HDZ je plašio ljude vraćanjem krvožednih komunista na vlast, aludirajući pritom na SDP, koji sa komunizmom, realno govoreći, ima veze isto onoliko koliko i HDZ sa zaštitom nacionalnih interesa, dakle nikakvih, jer je do sada svaki naputak iz Europske unije padao na plodno tlo u sjedištu Vlade HDZ-a na Markovom trgu.
Zato je HDZ pobjedio - uvjerio je birače u opasnost koja ne postoji, u vlastito sveto uvjerenje, koje također ne postoji i konačno u ostvarene rezultate koji također ne postoje. I u tome nema ništa sporno. Radi se o sasvim uobičajenom makijavelističkom oruđu za dolazak/ostanak na vlasti. SDP može samo žaliti što se nije poslužio istim sredstvima, jer u politici, kao što rekoh nema morala, što onda podrazumijeva da nema ni moralnih pobjednika. Postoje samo oni koji sastave vladu i oni drugi koji budu u opoziciji.
Bespoštednost politčke borbe korporativnih stranaka bez uvjerenja je nešto nad čime bi se kolege novinari sa svojom lošom politološkom naobrazbom trebali prestati krstit. No, previše bi bilo za očekivati tako nešto od sluganskih pera čiji su stvarni gospodari vrh amalgama politike, gospodarstva i medija, istog onog vrha koji je čekao da tek poslije izbora poskupi sve u Hrvatskoj, pogodujući time, zna se kome. S druge strane, izbor zna-se-koga, pogodovao je Europskoj uniji, koja će na Markovom trgu i dalje imati čovjeka prijemčljivog za sve naputke. Zato mu i nisu htjeli prije izbora baciti ZERP-ovski klip kukuruza u noge.
To vam je politika ljudi.
A vi budite realni.
I sretan vam Božić.
U koji mi ovdje na blogoru ionako ne vjerujemo.
Ali, kao što ste upravo naučili, to ionako nije bitno?